Verovatno se sećate onog recepta milkšejk jagode sa čokoladom kada sam vam rekao da sam se navukao na to da punim zamrzivač jagodana i pravim svoje zalihe. Nešto slično desilo se i sa mangom. Mango je orijentalno voće, mesnat i crveno žute boje pa kada ga koristite u salatama pored specifičnog ukusa ume da da i pastelnu boju salati.
Kada u sve to dodate malo avokada, malo zelenog malo crvenog kupusa, praziluka i ostalih sastojaka dobićete mnoštvo boja koje opravdavaju naziv ove salate. Pored mnoštva boja dobićete i obilje vitamina i antioksidansa. Antioksidanse možete pronači uglavnom u biljnoj hrani. U životinjskim namirnicama ih ima vrlo malo, zavisno od toga koliko je životinja uspela da ih akumulira jedući biljnu hranu. Kada pogledate svu tu biljnu hranu, voće i povrće, prvo što vam upada u oči je bogatstvo boja. Medjutim, postoji tesna veza između ovih boja i zdravstvenog efekta. Boje su posledica prisustva antioksidanasa.
Živa biljka je primer male laboratorije. Ona prihvata energiju sunca i pretvara je u život procesom fotosinteze. Tu se energija sunca prvo pretvara u proste šećere a onda u složenije ugljene hidrate, masti i proteine. U pitanju je složeni proces razmene eletrona tj. energije izmeđju molekula. Ova prirodna laboratorija u kojoj se odvija fotosinteza je nalik nuklearnom reaktoru. Elektroni koji se tu kreću, menjaju sunčevu svetlost u hemijsku energiju i moraju biti precizno kontrolisani. Ako odlutaju sa predviđene pozicije mogu da stvore slobodne radikale a oni pak mogu stvoriti haos u samoj biljci. Takva situacija prestavlja opasnost i u pravom nuklearnom reaktoru. Kako situacija ne bi bila prepuštena slučaju, biljka mora da sprovede neke mere bezbednosti. U zoni opasnih reakcija, biljka postavlja štit sačinjen od antioksidanata koji kordiniraju put zalutalih elektrona.
Taj hemijski proces stvara fizički vidljive boje, pa cela biljka poprima istu boju. Antioksidansi su zato i obojeni pa bi čak po bojama mogli odrediti koja hemijska reakcija je primarna u određenim biljkama. Tako imamo antioksidanse karotonoide, kojih ima na stotine. Njihova boja varira od žute boje beta karotena (tikva), crvene boje likopena (paradajz), do naradžaste boje kritoksantina (pomarandža). Antioksidanti mogu biti i bezbojni kao vitamin C ili vitamin E.
Nešto više o antioksidansima i oksidaciji pročitajte na stranicama našeg sajta antioksidans.
AZIJSKA DUGA SALATA – KUHINJA ANTIOKSIDANS. ‘DUGA’ U NAZIVU SALATE NIJE ASOCIJACIJA NA DUŽINU VEĆ NA DUGINE BOJE ŠTO PREDSTAVLJA BOGATSTVO ANTIOKSIDANASA.